O meni
Zovem se Milica Grubor. Prema profesiji sam diplomirani psiholog, diplomirani geštalt psihoterapeut i praktičar Psihoterapije usmjerene na saosjećanje. Kroz program Saosjećajno roditeljstvo pomažem mamama da se osnaže — da prepoznaju svoju vrijednost, izgrade unutrašnji mir i postanu sebi, a onda i svom djetetu, sigurna luka. Cilj programa je da mame smanje samokritičnost i povećaju saosjećanje prema sebi. Bavimo se sobom a u kontekstu odnosa sa našom djecom.
Saosjećajno roditeljstvo gradim iz tri ugla
lično iskustvo majke - osjetila sam kako je biti zbunjena, nesigurna, preplavljena sa različitim stavovima i pogledima na vaspitanje a unutar sebe osjećati da ni jedan nema smisla dovoljno. Sve ovo me je tjeralo da tražim podršku u okviru edukacije iz geštalt psihoterapije i ljudi koji su bili dio te priče. Majka sam četvoro djece. Svako dijete mi je otkrilo jedan dio mene. Proces samootkrivanja i uzrastanja traje i dalje i trajaće, vjerujem da nema kraj.
gestalt psihoterapeut sam postala prije rođenja četvrtog djeteta. Geštalt živim, volim i njime bojim odnos sa svojom djecom. Svjesna sam da nema kraja uzrastanju i kao majka i kao psihoterapeut.
compassion focused therapy dolazi mi u trenutku kada mi je potrebna podrška da zaista krenem u akciju, inače biti aktivna i u pokretu je jedan od mojih najvećih izazova. Lično iskustvo me je oblikovalo da sam više u mislila a manje u pokretu i ovakav način je bio dobar ali polako gubi svoju svrhu. Pored dosadašnje podrške CFT mi daje jedan aktivan i mudar model koji rado prihvatam.
Kako je sve išlo u mom majčinstvu?
Kada sam dobila prvo dijete bila sam jako anksiozna mama, nesigurna u svoje odluke, plašljiva da ću da pogriješim. Kako su dolazila druga djeca mijenjala sam se. Osjetila sam kako sam drugačija sa svakim djetetom, kako se mijenjam sa svakim novim odnosom. Oduševljavalo me je da je moguće biti drugačija. Naravno, bilo je i teško, promjene nisu lake, nose razne težine kojima nekada nisam znala kako da se nosim. Iz svih ovih iskustava i sada poslije dvanaest godina uviđam da je samopodrška ključna, zatim saosjećajan odnos sa sobom jer on upravo ucjeljuje ono što nam je nedostajalo u odnosu sa našom majkom.
Ovu tvrdnju potvrdjuju istraživanja u okviru CFT i to je ono što me je najviše podržalo u mojem majčinstvu.
Mnoge mame nose isti osećaj — da nikad nisu „dovoljno dobre“, da se ljute na sebe kad pogriješe ili stvari odu kako nisu htjele, da se plaše da će svojom reakcijom povrijediti dijete, a u isto vreme nemaju prostor ni vrijeme da se pobrinu za sebe. Saosjećajno roditeljstvo ne traži od tebe da budeš savršena majka — uči te da prvo budeš saosjećajna prema sebi, jer iz toga dolazi i sasojećajan odnos prema tvom djetetu.
Pomaže ti da izađes iz preplavljenosti i postaviš prioritete jer se učiš svjesnosti, regulaciji i mudrom djelovanju.
Važno je da budemo sebi dovoljno značajne jer tako modelujemo ponašanje našoj djeci. Oni će sebi biti značajni i vrijedni ako smo se tako mi odnosile prema sebi. Moja odluka da se sebi posvetim kako kroz lični rad tako i kroz rad kao psihoterapeut jeste upravo odluka da živim svoju vrijednost.
Spuštam svoje sidro!